Novi list

Vox 12 Petak, 24. veljače 2023. N ekavrstperverznogapravila kao da pogađa brojne poli - tičke zgode - stalno pojav - ljivanjepolitičkih inovacija najčešćeserazmjernobrzopokazuje pukimopetovanjem(pra)starihobra - zaca; ostaje tek promjena termino - logije (gdjekada niti to). Razlog nije samo u ograničenosti pripadnik(c) a političke kaste, mnogo prije radi se o naravi političkoga polja; ono, naime, svagda kanalizira, pa filtrira društvena zbivanja. Nedvojbene povijesne promjene tih zbivanjaneutječubitnonapoli - tičke filtrate, jer obrasci političkoga funkcioniranjabitnosuistovjetniveć tisućljećima(Machiavellijevorazma - tranje Tita Livija i povijesti Firenze zato je, tek naizgled paradoksalno, omogućilomodernopoimanjeodr - žavanjazajednice–uvidomuantro - pologijski zadanu nepromjenjivost političkoga fenomena). Politički se poslovi, uz nebrojeno promjenjivihdetalja,svagdarješavaju tako što seprimjenjuje jedanoddva konstitucijomzadanaobrasca–moć (u svimpravnimi inimoblicima), ili uvjeravanje (od crkvenih pouka do suvremenih,medijski proliferiranih ideologema). No, svagda se iznova pojavljujupokušajinapuštanjaovoga dvojstva –nekada težnjomemanci - piranjapolitičke sfereodcrkvenoga utjecaja, posljednjihdecenijauver - ziji oslobađanja politike od ideolo - gijskoga zastiranja. Prije šezdesetak godina Daniel Bell je takvim nastojanjima dao ne samo literarnupotkrepu, nego, što - više, i catchy parolu: kraj ideologije. Tvrdio je da za »razumne« ljude ve - likedevetnaestostoljetne ideologije postajuneprihvatljive, a na njihovo mjesto (u mnogome popperovski) dospijeva postupna tehnologijska prilagodba postojećega. Narušavanje političkog dostojanstva Šezdesetosmaški jepokret -neovi - snoopolitičkomeneuspjehu–samo nekoliko godina poslije pokazaoda čarideologemanipoštonijeizblijedio (a tehnokratsko poimanje politike, barem privremeno, jest), no Bell je pripravioalat zabrojnepokušaje. Iz njih su, ponajprije, proizlazile atake na liberalno-demokratski program- ili,moždabolje, »liberalni nacrt« (ka - kosržovoga svjetonazoranazivajuu interesantnomeobuhvatnomistra - živanjunaberlinskomeFU- »Conte - stations of the Liberal Script«). Mnogo je ipak važnije od ovog aspekta (koji je i sam ideologijski profiliran) posljedično narušava - nje temeljnoga političkog dvojstva. Oduzme li se, naime, političkome životu (ideologizirano) uvjeravanje, ostajuuglavnomraznolikeigremoći. A na početku je gotovo svake ra - sprave oovoj tematici glasoviti uvid Aurelija Augustina (»Civitas Dei«, I., 4,4-5): »Što su drugo razbojničke družine negoli mala kraljevstva? Ta družina je skupina ljudi kojom vo - đa upravlja, vezani su zajedničkim ugovorom, plijendijelepouglavlje - nuzakonu. Akopridolaskomvelikog brojazdvojnika tozlo takonaraste te imjesta zaposjedne, uspostavi svoje sjedište,osvojigradoveipodjarmina - rode, onda bjelodano sebi prisvaja naziv kraljevstva kojemu javno do - djeljujeneumanjenapohlepa, nego pridodata nekaznenost«. Augustin se pritompoziva na Ci - cerona (»De republica«,3, 14, 24) koji navodi dalekosežan odgovor zaro - bljenoga gusara AleksandruVeliko - menapitanje što jemislioodlučivši daharači namoru: »Istošto i ti, kada si napao cijeli svijet; ali budući da ja točinimmalimbrodom, zovume lo - povom, a ti s golemimbrodovljem, i zovu te carem«. Ostavi li se ovdje po strani (inače važno) pitanje o korektnosti prije - voda termina civitas suvremenoko - notiranimpojmomdržava, sukus je klasičnihformulacijaposverazvidani danas.Zadržavukaoaparatzajednice potrebno jeneštovišeodmonopola sile (kodnas se nerijetko, i uudžbe - nicima, izostavlja puni tekst glaso - viteWeberove odrednice – »legalni monopol sile«). To nešto nisu puka - samozadana - pravila korištenja moći,makoliko razvijenabila, nego njihovo utemeljenje u poopćivosti, primjericeupravednosti.(Uostalom, i rečeni Augustinov tekst započinje sljedećomrečenicom: »Odmakne li se pravda, što su kraljevstva ako ne velike razbojničke družine«.) Kultiviranje osvete Pravednost Augustin nalazi u kr - šćanskome nauku, ali ne zahtijeva podložnost svjetovne vlast crkvi, nego postupanje kršćanskih vlada - ra sukladno vjerski predodređenim moralnim načelima. Dakle, u skla - du sa skupom ideja koji ograničava vlast –a to i jest ideologijaunajširem smislu riječi. Poznate i utjecajne formulacije (Bacona, de Tracyja, Marxa-Engel - sa, Pareta, Mannheima ili Poppera) omogućuju različite interpretacije ideologije u stvarnosti (sve do toč - kenakojoj se, kaokodDerridae, po - javljuje potreba za hauntologijom, sučeljavanjem sa sablastima). No, u osnovi, radi se o djelovanju ideja, udanome kontekstuonjihovupro - duktivnome, ali i ograničavajućem utjecaju na političko zbivanje. Naizgled tomu nasuprot, razboj - ničkadružina razvija svoj, gdjekada doista sofisticiran moralni kodeks, ali izveden bez zahtjeva poopćivo - sti. Tako, često navođena tradicija mafijaškog sustava, sa svim svojim pravilima, polazi od toga da je te - meljna odrednica omertà, obveza da se nikada ne traži pravda izvan mafijaške zajednice, posebice od državnih organa. Ključnim se pitanjem pritom, ti - sućljećima već, pokazuje pokušaj kultiviranja osvete, jer spirala koja nastajeneprekinutimnizomosveta oštećuje društva. Starozavjetnona - čelo: »život za život, oko za oko, zub za zub, ruka za ruku, noga za nogu, opeklina za opeklinu, rana za ranu, modrica za modricu.« (Izlazak 21, 22-25) klasičan je (opetovano ne - uspješan) pokušaj na tom tragu. A ipak, potrebno je daneka ideologij - ska tvorba - u moralnome postavu formulirana - ograniči nasilje. Ograničenje takva ograničenja pokazuje se u pitanju najvišega au - toritetakoji određujepravila. Libera voluntas - slobodna volja - već kod Augustina posve realistički ne bira između dobra i zla, nego između višega i nižeg dobra. Za vjernika su, djelomice sličnoomerti, pravila ko - ja sadrži pozitivno pravo prihvatlji - va samo ako odgovaraju vjerskome učenju, dakle pripadnosti izvornoj zajednici. Poltika bez ideologije Ukasnijojverzijiovasepripadnost sve češće etnoetički naglašava, npr., »Besa e shqiptarit nuk shitet paza - rit« - riječ Albanca nije na prodaju; pojedinac je i umoralnome sklopu u biti kolektivno predodređen. Ta - ko postavljena pravila ne polaze od dobra pojedinca, niti s njime zavr - šavaju, jer su individue doslovce »udovi zajednice« (u terminima ra - noga Hegela). Recikliranjeovakve tradicijeneis - crpan je materijal i popularne kul - ture – od »Kuma III.« do recentnoga »Bijeloga slona« (ukojemumafijaški ubojicaBruceWillis/GabrielTancredi povređuje –pretpostavljenomoral - na -pravilaneubivši zadanuosobu). No,najteža,doslovceanomijskasitu - acijanastaje raspadomsvihne-tak - tičkihodredbi ponašanjakoji - kaou legendarnome»Catch22«–Hellerov kapetan John Yossarian, mnogima poznatiji u liku Alana Arkina u Nic - holsovu filmu (a nekima, možda, iz ratneBiH) s lakoćomprelazi frontu, operirajući s obje strane. On zna da je »neprijatelj svatko tko te želi ubiti neovisnoo tomuna kojoj je strani«. Patriotizam i stega nekako nestaju, ali, naizgled skandalozno, nastoja - nje da se osobno profitira ispada i manjim zlom od heteronomno za - danoga ubijanja. Sveovovaži i u »normalnijim« su - kobima, stranačko-političkima, re - cimo. Iznajgorega scenarija, bespo - štedne borbe bez pravila i sadržaja, stranke (bez kojihdanašnjepolitike jednostavno nema) mogu se izvu - ći samo ideologiziranjem, prihva - ćanjem nad-taktičkih pravila. A to propuštaju - ili naprosto ne mogu pojmiti - nadobudni reformatori koji se diče svojim(zapravo:moral - nim) idiotizmom, ponavljajući da žele politiku bez ideologije. To, me - đutim, vodi kolapsu sustava (bez naznake novoga), što, neovisno o argumentacijskimpoteškoćama, od naslovanadalje indikativnoopisuje DavidRunciman (»HowDemocracy Ends«, 2018.). KULTURA (NE)ZNANJA POLITIČKE INOVACIJE KAO OPETOVANJE (PRA)STARIH OBRAZACA Zločinačka ćudorednost i političkimoral Prof. dr. sc. Žarko PUHOVSKI impressum Direktorica Ankica Kruljac |  V. d. glavnog urednika Ivica Tomić |  Urednica priloga Ingrid Šestan Kučić Za državu kao aparat zajednice potrebno je nešto više od monopola sile (kod nas se nerijetko, i u udžbenicima, izostavlja puni tekst glasovite Weberove odrednice – »legalni monopol sile«) Ključnim se pitanjem pritom, tisućljećima već, pokazuje pokušaj kultiviranja osvete, jer spirala koja nastaje neprekinutim nizom osveta oštećuje društva. Starozavjetno načelo: »život za život, oko za oko, zub za zub, ruka za ruku, noga za nogu, opeklina za opeklinu, rana za ranu, modrica za modricu.« (Izlazak 21, 22-25) klasičan je (opetovano neuspješan) pokušaj na tom tragu Politički se poslovi, uz nebrojeno promjenjivih detalja, svagda rješavaju tako što se primjenjuje jedan od dva konstitucijom zadana obrasca – moć (u svimpravnim i inimoblicima), ili uvjeravanje (od crkvenih pouka do suvremenih, medijski proliferiranih ideologema). No, svagda se iznova pojavljuju pokušaji napuštanja ovoga dvojstva – nekada težnjom emancipiranja političke sfere od crkvenoga utjecaja, posljednjih decenija u verziji oslobađanja politike od ideologijskoga zastiranja Kultura (ne)znanja Stalni kolumnisti VOX-a iz humanističke perspektive pišu o intelektualnim, političkim i etičkim vrijednostima. DAVOR KOVACEVIC Žarko Puhovski je filozof, politolog, aktivist za ljudska prava i politički analitičar Stalno pojavljivanje političkih inovacija najčešće se pokazuje pukim opetovanjem (pra)starih obrazaca